O Muzeju ] Zbirke ] Aktuelno ] Arhiva ] Kontakti ]

Održane izložbe ] Održane večeri ] Objavljena izdanja ]

     
Održane izložbe :::

Pera Dobrinović
Desa Dugalić (1897-1972)
Đakomo Pučini
Koštana na srpskim scenama
Američka pozorišna fotografija
Miroslav Čangalović

 

    MIROSLAV ČANGALOVIĆ
(1921-1999)
autor izložbe i kataloga Mirjana Odavić
od 1. do 29. juna 2002.
     
 
plakat, 1954.
Jedan od najvećih i najznačajnijih vokalnih umetnika u istoriji srpske muzičke kulture, sigurno je Miroslav Čangalović, čije je ime postalo simbol uspeha i najviših umetničkih dometa, graničnih ljudskih moći, sinonim za umetnost pevanja.
 
Boris Godunov, u istoimenoj operi M. P. Musorgskog, Boljšoj teatar, Moskva, 1955.
Svojim raskošnim, sonornim, prijatno obojenim basom, obeležio je zlatni period beogradske Opere (1954-1969) i osvojio mnoge svetske operske scene. Mnogi muzički kritičari i istoričari smatrali su ga, posle Šaljapina, najboljim Borisom Godunovim i velikim interpretatorom likova iz ruskih opera.
U toku svoje pevačke karijere, duge preko četiri decenije, Miroslav Čangalović stvorio je impozantnu galeriju likova: od seljana i popova, preko slugu, provodadžija, trgovaca, boema, do kneževa i careva. Čangalovićev repertoar obuhvatio je najveća imena svetske i domaće muzičke literature. Svim likovima koje je tumačio, a bilo ih je preko devedeset, prilazio je s istom prilježnošću i studioznošću.
 
Dulkamara u komičnoj operi G. Donicetija
 "Ljubavni napitak" NP u Beogradu, 1949.
Uloge po kojima ga je publika, i kod nas i u svetu, najviše pamtila i poistovećivala su Boris Godunov iz istoimene opere i Dosifej iz opere HOVANŠČINA, obe ruskog kompozitora M. P. Musorgskog, zatim Don Kihot iz istoimene opere Ž. Masnea, Mefisto iz Gunoove opere FAUST, kao i impresivne role Kneza Galickog i Kana Končaka iz opere KNEZ IGOR A. P. Borodina i druge.


Životni put Miroslava Čangalovića

 
Dr Kajus u operi O. Nikolaja "Vesele žene Vindzorske", NP u Beogradu, 1951.
1921 - Rođen u Glamoču, malom bosanskom mestu

1935 - Upisao u Sarajevu Srednju arhitektonsku školu, koju ubrzo napušta zbog bolesti

1935-1938 - lečenje po bolnicama (u bolnici u Kraljevici, prvi put, preko radija, sluša operu)

1941-1944 - aktivno učestvuje u skojevskim akcijama širom Srbije
 
Sluga Leporelo u Mocartovoj operi "Don Žuan",
 NP u Beogradu, 1953.
1943 - u Kraljevu se upoznaje sa porodicom Dušana Trbojevića, koja mu otkriva sve čari pevanja i koncertnog muziciranja i sa kojom ostaje prijatelj do kraja života
 
Sluga Čerevik u operi M. P. Musorgskog
 "Soročinski sajam", NP u Beogradu, 1962.
1944 - stiže u Beograd, gde se prihvata raznih poslova
 
Končak u operi A. P. Borodina "Knez Igor",
 NP u Beogradu, 1965
1946 - debituje u Operi Narodnog pozorišta u Beogradu, kao Tamničar u Pučinijevoj Toski
 
Knez Galicki u operi A. P. Borodina "Knez Igor"
 NP u Beogradu, 1958.
1946-1954 - uči pevanje kod poznate operske pevačice i vokalnog pedagoga Zdenke Zikove
 
Kralj Milutin u operi S. Rajičića "Simonida",
 NP u Beogradu, 1958.
1950 - nagrada Ministarstva za kulturu NR Srbije za ulogu Pimena u Borisu Godunovu

 

1951 - prvi solistički koncert, održan u Beogradu, uz klavirsku pratnju A. Butakova

 
Gazda Mitke u operi P. Konjovića "Koštana",
 NP u Beogradu, 1959.
1954 - Boris u Borisu Godunovu, uloga koja mu je donela svetsku slavu. Peva je, što na operskoj sceni što koncertno, oko 350 puta na više od 45 stranih i 15 scena prethodne Jugoslavije, neprekidno, 21 sezonu
 
Mefisto u operi Š. Gunoa "Faust",
Festival Teatra nacija, Pariz, 1959.
1955 - Dosifej u Hovanščini, Oktobarska nagrada. Tokom sledećih deset sezona pevao je u 33 predstave na sceni Beogradske opere i 344 puta u inostranstvu na 15 inostranih operskih scena
 
Boris Godunov u istoimenoj operi M. P. Musorgskog, Tokio, 1965.
1957 - Don Kihot u Don Kihotu, pevao je 50 puta, tokom 15 sezona u Beogradskoj operi i preko 50 puta u inostranstvu, na više od 25 inostranih scena i 12 scena SFRJ. Peva je u Monte Karlu, 1960, prilikom proslave 50 godina od njenog prvog izvođenja
 
Dosifej u operi M. P. Musorgskog "Hovanščina",
 Boljšoj teatar, Moskva, 1959.
1959 - Mefisto u Faustu, pevao je 38 predstava tokom 14 sezona na sceni Beogradske opere i preko 15 predstava u inostranstvu. Nagrada Međunarodnog žirija kritike kao najbolji pevač sezone na festivalu Teatra nacija u Parizu za ulogu Mefista
 
Don Kohot u Masneovoj operi "Don Kihot",
 Praško proleće, Prag, 1965.
1961 - Nagrada Međunarodnog žirija kritike kao najbolji pevač sezone na festivalu Teatra nacija u Parizu za ulogu Borisa Godunova
 
Filip II, u Verdijevoj operi "Don Karlos", Maggio Musicale, Firenca, 1961.
1964 - Vlada Francuske mu je dodelila orden Kavaljera reda umetnosti  i literature, u znak priznanja za veliki talenat i njegov doprinos afirmaciji dela francuske muzike, kao što su opere Don Kihot i Faust, van granica Francuske
 
Kočubej u operi P. I. Čajkovskog "Mazepa",
 NP u Beogradu, 1968.
1966 - dobitnik Vukove i Sedmojulske nagrade
 
Porodica Čangalović, Dušanka, Miroslav i Mirjana
1973 - AVNOJ-eva nagrada
 
Figaro u Mocartovoj operi "Figarova ženidba",
 NP u Beogradu, 1964.
1977 - odlazak u penziju, posle trideset godina uspešne karijere na sceni Beogradske opere, gde je ostvario 754 predstave, tumačeći više od devedeset uloga
 
Plavobradi u operi B. Bartoka "Zamak Plavobradog",
 NP u Beogradu, 1973.
1978 - poslednji put je nastupio na operskoj sceni u operi Faust u Narodnom pozorištu u Beogradu
 
Gala koncert za UNICEF, Pariz, 1969.
1989 - održao poslednji solistički koncert, u Herceg Novom, uz klavirsku pratnju Z. Mihailovića


1999 - umro u Beogradu u sedamdeset osmoj godini

     
     
Infotrend
Crea©tive
Design
   
Revised:
23 Mar 2006